Nmedia
Nmedia

GERMANIK

Nero Klaudije Druz, Tiberije Klaudije Nero, Germanik Julije Cezar

Germanik (15. g. pr. Kr. – 19. g. po. Kr.) je bio slavni rimski vojskovođa i pripadnik julijevsko-klaudijevske dinastije. Sin je Druza Starijeg i Antonije Mlađe, brat cara Klaudija, otac cara Kaligule, unuk carice Livije, nećak i ujedno nesuđeni nasljednik cara Tiberija.

Prema pojedinim navodima, vjerojatno 5. g. pr. Kr. sklapa brak s rođakinjom Agripinom Starijom, s kojom je imao devetoro djece od kojih je šestero doživjelo zrelu dob. Najistaknutiji među njima koji su obilježili povijest Rimskog Carstva, bili su car Kaligula i Agripina Mlađa, majka cara Nerona.

Germanik je zbog uspješnih vojnih pohoda i brojnih pobjeda stekao veliku naklonost ne samo rimskog stanovništva već i cara Augusta. Pa ipak za nasljednika August proglašava strica mu Tiberija, zahtijevajući da on posvoji i proglasi Germanika svojim nasljednikom. Germanik je zapovijedao u više vojnih pohoda, među kojima su i vojni pohodi u Panoniji i Dalmaciji, a njegovi vojnici su ga iznimno poštovali. Zbog svih uspjeha 12. g. po. Kr. nakon što je pet puta imenovan kvestorom, postaje konzul. Dolaskom na prijestolje, 14. g. po. Kr. car Tiberije šalje ga na područje rijeke Rajne kako bi umirio pobunu vojnika, koji su ga tada proglasili carem. Germanik odbija ovo imenovanje pokazujući tim činom veliku lojalnost Tiberiju, ali i Augustu. Smiruje pobunu vojnika i kreće u niz vojnih pohoda u Germaniji kako bi učvrstio rimsku vlast. Ovi pohodi trajali su dvije godine i premda su bili obilježeni pobjedama i porazima, Germaniku je odobren trijumf, čime je njegova popularnost sve više rasla. Germanik se iskazao kao izvrstan strateg te je uspio vratiti dva od tri legijska orla izgubljena nakon strašnog rimskog poraza u Teutoburškoj šumi. Car Tiberije ga 18. g. po. Kr. šalje kao namjesnika u istočne provincije kako bi proveo organizaciju u tim područjima. Već sljedeće godine sukobljava se s Gnejom Kalpurnijem Pizonom, namjesnikom Sirije, i umire u nerazjašnjenim okolnostima.

Na vijest o njegovoj smrti u Rimu i Carstvu proglašena je žalost. Supruga Agripina Starija s djecom prenosi Germanikov pepeo u Rim gdje je svečano položen u Augustov mauzolej, a posmrtno su mu dodijeljene brojne počasti. Germanik je prema rimskom povjesničaru Tacitu bio oličenje i simbol tradicionalnih rimskih vrlina, a njegova smrt označila je početak kraja tih vrijednosti koje uzmiču pred sve većom iskvarenošću i tiranijom nadolazećih rimskih careva.