Nmedia
Nmedia

LIVIJA DRUSILA

Livija Augusta, Julija Augusta, Diva Augusta

Livija Drusila (58. g. pr. Kr. – 29. g. po. Kr.) bila je jedna od najmoćnijih žena Rimskog Carstva, supruga prvog rimskog cara Augusta i pripadnica julijevsko-klaudijevske dinastije.

Rođena je 58. g. pr. Kr. kao kći rimskog senatora Marka Livija Druza Klaudija i Aufidije, kćeri rimskog magistrata Marka Aufidija Lurca u uglednoj rimskoj obitelji čiji su se članovi borili u građanskom ratu protiv Oktavijana. Livija se 43. g. pr. Kr. pod utjecajem oca udaje za daljnjeg rođaka Tiberija Klaudija Nerona koji je također bio Oktavijanov protivnik. Nedugo nakon rođenja prvog sina Tiberija obitelj iz političkih razloga najprije bježi na Siciliju, a zatim u Grčku. Uspostavom mira i amnestije Oktavijanovih protivnika, Livija se s obitelji vraća u Rim gdje 39. g. pr. Kr. upoznaje Oktavijana. On se ubrzo rastaje od supruge Skribonije te vjerojatno prisiljava na razvod Tiberija Klaudija Nerona i Liviju koja je u to vrijeme bila trudna s mlađim sinom Druzom, a već početkom 38. g. pr. Kr. Livija se udaje za Oktavijana. Kako bi iskazao poštovanje i naklonost prema Liviji i sestri Oktaviji, Oktavijan je 35. g. pr. Kr. postavio njihove kipove koji su među prvim ženskim javnim kipovima u rimskoj povijesti.

Iako su brak Oktavijana i Livije mnogi suvremenici tumačili kao nastojanje da klaudijevska obitelj preživi, on će usprkos tome što nisu imali djece ostati stabilan te primjer obiteljskog života i tradicionalnih rimskih vrijednosti. Uspostavom carstva 31. g. pr. Kr., August i Livija nastavili su živjeti u Augustovoj kući na Palatinu prema istim načelima. Livija je od samih početaka bila podrška Augustu, ali i važan savjetnik, a svoj je utjecaj upotrebljavala pomažući svojim štićenicima. Osim toga željela je uspostaviti prisne odnose između Augusta i svojih sinova iz prvog braka kako bi stekli pravo na nasljedstvo, odnosno carsko prijestolje. Nakon smrti Augustovih krvnih srodnika, on posvaja 4. g. po. Kr. starijeg Livijina sina Tiberija i time on postaje nasljednik carskog prijestolja. Prema nekim izvorima, pred kraj Augustova života zahlađuju se odnosi između njega i Livije, a podaci govore kako su, iako su zajedno živjeli, komunicirali pismima. August umire 14. g. po. Kr. i u oporuci trećinu imovine ostavlja Liviji te patricijski naslov julijevskog roda čime je postala Julija Augusta, a carsko prijestolje nasljeđuje Tiberije.

Prvih godina vladavine odnos između Livije i Tiberija bio je prožet međusobnim uvažavanjem što potvrđuje niz počasti koje je Livija dobila. Zatim, uveden je zakon kojim se kažnjavalo vrijeđanje njezine ličnosti, a Livija je dobila ovlasti da naredi uhićenje potencijalnih veleizdajnika. U ovom razdoblju Livija je pokušala dobiti od rimskog senata i naslov Mater Patriae tj. majka domovine. Vremenom se ona sve više upliće u Tiberijeve ovlasti i vrlo je vjerojatno to bio razlog zbog čega se Tiberije 27. g. po. Kr. povlači iz Rima i odlazi na otok Capri. Nakon pet godina izbivanja iz Rima, on se 22. g. po. Kr. vraća zbog Livijine bolesti. Godine 29. po. Kr. Livija umire u 87. godini, a Tiberije ne dolazi na pogreb. Njezin se pepeo polaže u Augustov mauzolej, ali su joj uskraćene pripadajuće posmrtne počasti. Tek kasnije će joj car Klaudije, Livijin unuk, odati sve počasti, proglasiti je božanstvom i postaviti kip uz suprugov u hramu božanskog Augusta.

Iako je u naronitanskom Augusteumu pronađen kip carice Livije, iz Narone potječe još jedan Livijin kip koji se u literaturi naziva Oxford-Opuzen Livija. Naime, krajem 19. st. Sir Arthur Evans je, posjetivši Vid, zamijenio svoj šešir za dvije mramorne glave. Jedna predstavlja boga Merkura, a druga caricu Liviju. Obje glave čuvaju se u Ashmolean Museumu u Oxfordu. Iako je glava godinama bila poznata znanstvenoj javnosti, tek je nakon otkrića Augusteuma dr. sc. Emilio Marin povezao glavu iz Oxforda s tijelom u Opuzenu te je tako rimska skulptura spojena nakon gotovo 2000 godina. Nakon europske izložbene turneje (Split, Oxford, Barcelona, Vatikan i Zagreb), zbog neslaganja oko mjesta izlaganja ovog kipa, glava i tijelo ponovno su rastavljeni i vraćeni u Oxford i Opuzen.

Usprkos brojnim inicijativama, uslijed nerazumijevanja lokalne sredine, kip je nažalost još uvijek rastavljen i neizložen. Je li pripadao skupini carskih kipova pronađenoj u naronitanskom Augusteumu ili je bio dio nekog drugog kultnog ili javnog prostora u ovom je trenutku teško odgovoriti, ali on je nesumnjivo još jedan dokaz snažnog štovanja Augusta i Livije u Naroni, odnosno općeprihvaćenog carskog kulta u provinciji Dalmaciji.