(Gaj Oktavije Turin, Gaj Julije Cezar Oktavijan, Gaius Iulius Caesar Divi Filius, Imperator Caesar Divi Filius, Imperator Caesar Divi Filius Augustus)

August (63. g. pr. Kr. – 14. g. po. Kr.) je utemeljitelj julijevsko-klaudijevske dinastije te prvi i najznačajniji rimski car koji je vladao Carstvom preko četrdeset godina. Rođen je u Rimu u staroj, bogatoj viteškoj obitelji plebejskog podrijetla kao sin Gaja Oktavijana i Acije, nećakinje Gaja Julija Cezara. Kada je imao tek petnaest godina Cezar mu je povjerio prve državne dužnosti, a s nepunih 18 godina Oktavijan sudjeluje u vojnoj ekspediciji u Hispaniji i ističe se u njoj. Cezar ga je vidio kao svojeg potencijalnog nasljednika te ga zajedno s Markom Vipsanijem Agripom, budućim slavnim vojskovođom i velikim Oktavijanovim prijateljem, šalje na školovanje u Ilirik. Godine 44. pr. Kr. Cezar će ga proglasiti glavnim pomoćnikom državnog diktatora.

Vijest o smrti Julija Cezara Oktavijan je primio tijekom školovanja u Apoloniji, a u Rim se vraća na Agripinu preporuku. Cezar ga je oporučno posinio i imenovao nasljednikom, što ga uvodi u svijet politike. U složenim vojno-političkim odnosima sklopljen je 43. g. pr. Kr. drugi trijumvirat, politički savez između Oktavijana, Marka Antonija i Marka Emilija Lepida kojim Oktavijan na upravljanje dobiva zapadne provincije. Ubrzo dolazi do nesuglasica među trijumvirima, najprije s Lepidom koji pokušava preuzeti Siciliju, a zatim s Markom Antonijem koji sa svojom ljubavnicom, egipatskom kraljicom Kleopatrom, želi preuzeti vlast nad rimskom državom. Sve je to dovelo do sukoba među trijumvirima koji je okončan bitkom kod Akcija 31. g. pr. Kr. nakon koje pobjednik Oktavijan postaje najmoćnija osoba rimskog svijeta.

Oktavijan je nakon dugogodišnjeg građanskog rata načelno vlast dijelio sa senatom i obnovio Rimsku Republiku, ali je ostao prvi čovjek rimskog imperija. Od Senata je dobio titule: August što znači uzvišen, Princeps u značenju prvi građanin, Imperator, vrhovni vojni zapovjednik i Pater Patriae, tj. otac domovine te doživotna tribunska i cenzorska ovlaštenja. Obnašao je i funkciju vrhovnog svećenika (pontifex maximus), bio augur te član vjerskih kolegija (septemviri epulonum, quindecimviri sacris faciundis i dr.). Na taj je način unutar republikanskog uređenja August uveo novu državnu upravu i u stvarnosti zadržao svoju autokratsku vlast, a svi aspekti rimske republikanske vlasti bili su u njegovim rukama, od političkog, javnog i vjerskog života do vrhovništva nad vojskom.

Augustov privatni život obilježila je stalna potraga za nasljednikom. S trećom suprugom Livijom Druzilom nije imao potomaka, a iza njega su bili brak s Klaudijom Pulhrom te Skribonijom s kojom je imao jedino biološko dijete, kćer Juliju Stariju. Prvi nasljednik je trebao biti sestrin sin Marko Klaudije Marcel koji je prerano preminuo. Nakon njega nasljednici su bili sinovi Julije i Agripe, Gaj Cezar i Lucije Cezar koji su također prerano preminuli. Nakon tih tragičnih događaja August je posvojio starijeg Livijina sina Tiberija iz njezina prvog braka te on postaje njegov nasljednik uz uvjet da usvoji bratova sina Germanika i tako osigura nastavak dinastije.

Augustovo doba obilježeno je zamahom na području graditeljstva. Uz pomoć prijatelja i vjernog suradnika Agripe u Rimu su obnovljena osamdeset dva hrama, izgrađene brojne velebne građevine poput Marcelova kazališta, Apolonova hrama na Palatinu, Augustova foruma s hramom Marsa Ultora te mauzolej, oltar mira (Ara Pacis) i sunčani sat (Horologium) na Marsovu polju. Osim toga obnovljen je vodovodni sustav i izgrađeni su novi akvadukti, a djelotvornom upravom u Egiptu osigurana je besplatna opskrba Rima žitom. Nakon gotovo stoljetnih građanskih ratova Augustovo doba bilo je vrijeme mira i blagostanja te je nazvano rimski mir (pax romana). On se nije odnosio samo na Rim i Italiju, već je Augustova restauracija zahvatila i provincije. Uvedeni su popisi stanovništva, uređeni su javni prihodi i rashodi, prikupljanje poreza te druge brojne administrativno-upravne reforme. U gradovima širom Carstva grade se i uređuju javne građevine, a izgrađena je i mreža cesta koja je prvenstveno služila za potrebe vojske. Međutim, ceste su služile i za novo uvedeni poštanski sustav i trgovinu te su olakšale širenje rimske kulture u najudaljenije krajeve Carstva.

Najznačajnija Augustova državnička postignuća bila su uspostava granica Rimskog Carstva u sirijskoj pustinji i na rijeci Eufrat na istoku, zatim pobjeda nad Galima i uspostava granice na rijeci Rajni i na Dunavu. Za vrijeme njegove vladavine problemi s Galima i Germanima bili su učestali, a veliki poraz rimske vojske u Teutoburškoj šumi jako je potresao Augusta i posljednje godine njegove vladavine. Pojedini izvori donose kako je August od tada izbjegavao javna događanja i redovita zasjedanja Senata, a s Livijom je komunicirao pismima. Godine 14. pr. Kr. u pratnji Tiberija putuje na otok Capri, ali naglo se razbolijeva i umire u Noli kod Napulja. Njegovo tijelo preneseno je u Rim i na Marsovu je polju održana svečana pogrebna ceremonija, a pepeo je potom položen u Augustov mauzolej.

Ubrzo nakon toga August je diviniziran i diljem Carstva štovan poput božanstva. Budući da je nakon smrti i Gaj Julije Cezar također diviniziran, a August time postao „sin božji“ ne iznenađuje da je još za života štovan poput božanstva, osobito po istočnim provincijama Carstva. Iako je bio oprezan po pitanju carskog kulta, dopuštao je da ga se štuje, ali u zajednici s božicom Romom. U naronitanskom Augusteumu nema dokaza štovanja božice Rome, ali je nesumnjivo štovan božanski August, što je potvrđeno natpisom Publija Kornelija Dolabele, namjesnika provincije Dalmacije. Divinizirani August se spominje i na drugim posvetnim natpisima iz Narone, ali sačuvale su se i posvete Augustu koje datiraju prije divinizacije, što ukazuje na rano uvođenje njegova kulta u Naronu.