Prva registrirana arheološka iskopavanja u Naroni provodena su 1877. godine, a vodio ih je Arheološki muzej u Splitu, dok je veća arheološka istraživanja proveo austrijski arheolog Karl Patsch i objavio rezultate 1907. godine u prvoj monografiji o Naroni. Daljnja istraživanja nastavljena su tek nakon Drugog svjetskog rata, a provodili su ih stručnjaci Arheološkog muzeja u Splitu. Istraživanja su nastavljena pedesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina prošloga stoljeća. Najznačajnije je otkriće rimskog hrama – Augusteuma iskopanog na lokalitetu Plećašove štale tijekom 1995. i 1996. godine. Kao najatraktivniji izdvaja se nalaz sedamnaest statua s prikazima rimskih careva i članova njihovih obitelji. Arheološka istraživanja donijela su korjenite promjene u Vid i dovela do ideje o izgradnji muzejskog paviljona nad Augusteuom.
Tijekom svih ovih istraživanja prikupljen je brojni arheološki materijal, a najreprezentativniji je izložen u stalnom postavu Arheološkog muzeja Narona. Postav se sastoji od vanjskog i unutrašnjeg dijela. Dio vanjskog postava vidljiv je na platou ispred zgrade muzeja, gdje su izloženi ulomci arhitektonskih ukrasa hrama, te funkcionalni i dekorativni dijelovi opreme foruma. Glavnu izložbenu dvoranu čini sam prostor hrama s in situ ostacima arhitekture rimskog hrama u kojem su izloženi kipovi careva i članova njihovih obitelji, postavljene na galeriju iznad crno-bijelog mozaičkog poda kao najspektakularniji izlošci. U pet vitrina, izložen je arheološki materijal (ulomci skulptura, novci, staklo, predmeti od metala i kosti, keramika i lucerne) pronađen na širem prostoru hrama.
Nadalje arheološki materijal je podijeljen na: javni život i arhitekturu Narone, dok se u četiri reda vitrina nalazi materijal s lokaliteta: bedemi, Erešove bare, nekropole, bazilika u trasi vodovoda, Njive-Podstrana i Sv. Vid. Slučajni nalazi podijeljeni su u podskupine koje tematski pripadaju svakodnevnom životu, vojsci, nekropolama i kultu.
Razgledavanje muzeja se nastavlja s vanjske strane zgrade. Osim malog arheološkog parka, na terasama se mogu razgledati kameni spomenici kultne i sepulkralne tematike, te ulomci arhitektonske dekorativne plastike. Na kraju obilaska otkriva se mozaik prezentiran ispod staklenog poda, također in situ, a najvjerojatnije pripada rimskoj taberni.
Ukupno je izloženo oko 900 nalaza, koji nam omogućuju praćenje povijesti grada od kraja 3. st. pr. K. do 15. stoljeća.