Sv. Vid


Sv. Vid – starokršćanska crkva i kasnosrednjovjekovno groblje

Na mjestu današnje crkve sv. Vida, u V. st. bila je izgrađena jednobrodna starokršćanska crkva s polukružnom apsidom, predvorjem i aneksima sa sjeverne i južne strane crkve. Crkva je bila duga gotovo 30 m, a široka 25 m. Za razliku od salonitanskog tipa ranokršćanskih crkava, kojem su aneksi, ako su postojali, bili koncentrirani na užem dijelu jednog od bočnih zidova, naronitanski tip ranokršćanske crkve karakteriziraju manje prostorije uzduž oba zida bazilike.

Kako se kršćanstvo širilo iz Narone prema unutrašnjosti tako je i ovaj tip crkve proširen po unutrašnjosti provincije Dalmacije, osobito uz rijeku Neretvu u Hercegovini.

U jednom od sjevernih aneksa istovremeno s crkvom izgrađena je krstionica. Položaj krstionice sjeverno od crkve uobičajen je u Dalmaciji ali je osmerokutni oblik krsnog zdenca, te ukras bojenom žbukom koja imitira mramor neuobičajen na tom prostoru. Krsni zdenac imao je stubište sa sjeverne i južne strane, a bio je dubok 1, 15 m, te je služio za pokrštavanje uranjanjem. Nedostatak grobova istovremenih s crkvom svjedoči da nije bila grobišna. Moguće je da je služila kao naronitanska katedrala.

Propašću Narone početkom VII. st., crkva vjerojatno prestaje biti u funkciji. Nakon toga dolazi do prekida korištenja tog lokaliteta sve do XIV. i XV. st. kada na ruševinama crkve nastaje kasnosrednjovjekovno groblje, koje u potpunosti negira ostatke arhitekture crkve. Negirajući groblje na tom je mjestu u XVII. st. podignuta današnja crkva sv. Vida, čiji je južni zid dijelom ostatak zida antičke crkve.

U crkvi Sv. Vida postavljena je izložba nalaza s lokaliteta kako ranokršćanske crkve, tako i srednjovjekovnog groblja, a putem panoa prikazana je krstionica s polikromnim freskama. Arhitektonski ostaci ranokršćanske crkve vidljivi su u i oko crkve, a kameni vijenac krstionice je podignut u razinu poda sadašnje crkve Sv. Vida, dok je sama krstionica konzervirana u izvornoj razini.